05.11.2013., utorak

za D., da ima kaj citati na wcu :) Hallo, hallo :) So, wie gehts? Ich bin sehr gut! Iza mene je prvi vikend izlaska, prvi izlazak u Beču, prvi mjuzikl i tak, sve nekaj prvo :) U subotu sam se našla sa prijateljevom prijateljicom iz Zagreba i išle smo u jednu kuću mora. Odnosno muzej sa ribicama i tim morskim živinama. I to je na nekih 10 tak katova u jednom tornju koji su nacisti izgradili i austrijanci su ga nakon rato pokušali uništiti da nešto tamo drugo izgrade i jedino kaj su uspjeli uništiti su bili prozori. Host mama mi je rekla da će svijeta jednom možda nestati ali ti tornjevi će ostati :) na devetom katu je predivan pogled na panoramu, i tamo smo moja nova frendica i ja upoznale dva portugalca i jednog talijana dok smo se slikale, oni su nas na kraju slikali. I kako to ide u novom gradu dogovorili smo izlazak. U subotu je također bio nacionalni dan pa su ulazi u neke muzeje i znamenitosti bili besplatni. Nakon obilaska cijelog tornja mora, tražile smo muzej koji nismo uspjele naći i od umora odustale i otišle doma spremati se za naš prvi izlazak! Kak je u Zagrebu Ribnjak za okupljanje i pijuckanje oni tak imaju okupljanje u jednom kompleksu muzeja, samo kaj nije šuma, čisto je i nije me bilo strah da će neka skinjara pijana doletiti od neku, nekak je sve bilo civilizirano i kulturno, tamo smo se našle sa mojim novim frendom s kojim sam išla na pivu prošli vikend i sa njegova 4 frenda, dva Hrvata i dva Bugara. Nakon pijuckanja, ja sam dobila sms od Portugalca gdje oni planiraju i kam ćemo mi pa smo se zaputili k njima. Prije toga smo fulali klub, no nisu nas pustili unutra, tj dvoje iz naše ekipe jer nisu navodno bilo primjereno obučeni. Nisam sigurna kak se dečki trebaju točno obuči,ali valjda zaštitari znaju ne? Na kraju smo našli party, tj bio je neki after party nakon nekog filmskog festivala i skroz opuštena atmosfera i nekak alternativa. Meni je bilo super. Istina falilo mi moje društvo za izlaske iz Zg ali bilo je čisto ok za prvi put. Nedelja!!! Nedelja je bila jako divna, znači moje slovakinje su organizirale izlet za mene na Kahlberg! Okupilo se društvance Slovaka i Čeha i ja s njima :) i krenusmo gore na brdo autobusom, popili gore kavu i pojeli kolač i spustili se dolje pješke. Žurila sam se ko mali mrav jer sam imala dogovoren mjuzikl u kazalištu. Moj prvi mjuzikl! I bilo je fenomenalno!! Bila sam prije na mjuziklu u Zagrebu, ali naspram ovoga ispada kao neki srednjoškolski mjuzikl. Riječima ne mogu opisati kolko sam oduševljena! Uskoro mi u posjet dolaze prijateljice i planiram ponovno s njima ići :) Kroz tjedan se događaju najviše stvari sa djecom pa ne budem ništa posebno pisala. Ovaj tjedan je bio poseban jer nam se rodio novi član obitelji. Rođen je u srijedu ujutro i popodne smo ga već držali. U životu nisam držala tak malo dijete koje je staro tek par sati, no već sam zaljubljena :) Vikend je proletio samo tako. Učila nisam dovoljno, prijatelj iz zagreba je došao pa sam s njime provlea petak i subotu navečer pričajući ovdje, a u nedelju smo išli na moju prvu sachericu. Iskreno, očekivala sam više, al kaj je tu je. Nedelju navečer sam provela sa portugalcima gledajući Grua. Mislim da smo mi taj crtić tak preveli i baš je bila laganini nedelja :) Danas sam se valjda naradila ko nijednom prije, peglala sam cijelo jutro za bebača i popodne sam čuvala još jednu curicu. Sada sam oko 21 zaspala i eto, 15 do 1 je i ja sam budna i prelijena da učim pa pišem ovaj post kako bi Domagoj imao razlog navratiti na moj blog :) i ono što je bilo zanimljivo ovih dana što sam napravila nekakav strujni sklop i u cijelom stanu je nestalo struje, sva sreća da sam dovoljno hrabra i luda da idem probati osigurač staviti na mjesto pa je proradilo. sljedeći dan sam na tatinom laptopu bila i otvorila se neka policijski stranica koja je na njemačkom samo o kaznama pisala. a nisam išla na neke nepodobne stranice. malo me strah što dalje slijedi kad se moje magične rukice dotaknu nečega.... Busssi :)

- 00:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.10.2013., nedjelja

sir i jogurt sa češnjakom Sooo, odlučih poslušati savjet i pisati prvo u wordu, i eto, pišem sada. Kroz zadnja dva dana mi je sto stvari prolazilo u glavu što sve moram napisati no naravno, sada kad sam za tipkovnicom ništa mi ne prolazi kroz glavu. Ovaj tjedan su baka i brat bili u posjeti (ne moji nego od host mame) tako da je vrijeme letilo. Krenula sam napokon na plivanje, kupila sam mjesečnu kartu zanimljivo mi je što su me odmah tamo slikali i izgradili, nisam morala plaćati par eura više za izradu iskaznice kao što je to kod nas običaj i nakon 5min imala sam iskaznicu sa svojom slikom na kojoj baš u tom trenutku prebacujem žvakaču s jedne strane ustiju na drugu, super je ženska izabrala trenutak, nema šta. I sada vrhunac moga tjedan. Jučer sam išla na kavu sa jednim dečko, on je Hrvat i tu je na doktorskom i također radi u jednoj školi, predaje književnost. Drag dečko. Bili smo na pivi u nekom irskom pubu i oduševljena sam pivom bilo i drmnula me isto malo al dobro sad. Nakon pive išli smo na večeru u talijanski neki restoran na pizzu. I ovdje kreće prava zabava. Ja nisam komplicirana što se tiće pizza, tako da sam htjela neku sa rajčicom, šunkom,sirom i šampinjonima i ako je moguće vrhnjem, ali neću sada komplicirati i kažem to svojoj pratnji jer capricosa je bila sa sardinama (?!?!) i on je odlučio na neku sa paprikama (slavonac, što se može očekivati osim da je ljuta?) i velim mu da može meni takva ali bez paprika (misleći da je pizza zbog njih ljuta) i tako, dođe teta talijanka i on kaže bez paprika i ona mi uputi pogled pun gađenja, i nastavlja on sa vrhnjem i sad je tu problem. Naime, na neku foru oni nemaju vrhnje ko mi, svježe vrhnje i pokušava joj objasniti i pita ona jel majoneza al usput me gleda sa različitim grimasama ko da sam najbolesnija osoba na svijetu i u jednom trenutku se okreće prema ostalim gostima pokazujući te grimase njima i gledajući mene kao što samnom nije u redu. Na kraju ja već sva crvena i jadna velim mu samo nek ne budu paprike i svejedno mi, odlučila je staviti mozzarelu jer valjda je to to. Samo da ode mislim si ja. I dolazi konobar sa pizzom za njega i za mene sa rikulom i žena to vidi i počne se derati na njega, ne rikulaaa mozzarella i srećom frajer je bio normalan i veli pa dobro, maknut ćemo. Uglavnom luda je. Sigurno je povezana sa talijanskom mafijom kad može biti tak luda. Eto, vjerujem da je bit ovog tjedna bio da upoznajem nove ljude jer treba naći mjesto gdje će moji prijatelji moći prespavati kada me dolaze posjetiti :) Danas sam imala večernje razgledavanje i naslikavanje po Beču sa jednom divnom djevojkom koju sam upoznala na zajednici i s kojom se vidim na hrvatskim misama. Večer šetnje, brbljanja i naslikavanja pored znamenitosti. Savršen završetak ovog vikenda :) A sutra ponovno ponedeljak i krećemo opet sve ispočetka, nadam se ovaj tjedan sa učenjem s obzirom da sam prošli tjedan zabušavala. Sad mi opet na pamet palo, kako nemaju vrhnje, pa jel to normalno??? Ja već tjedan dana jedem sir sa jogurtom, umjesto sa vrhnjem, tugica. Bussi von Vienna, Deine Dadilja :)

- 22:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.10.2013., subota

glupi blog Naime, napisala sam divan post. Možda nije bio tako divan ali raspisala sam se. I blog nije htio objaviti moj post, gdje se nalazi eiffelov toranj? u parizu ne? on kaže ne, pa sad sam živčana. Eto, sad mi se niti neda pisati kak sam imala dost dosadan tjedan. Bila sam kod prijateljice koja je izvan centra, zaljubila se u to mjesto i želim tak kućicu sa puno zelenila, u Beču, a opet ne u centru. NIsam nijedno dijete izgubila, jednom smo skoro svo troje ostlai u tramvaju, ali bolje svi nego samo jedan. I išla sam danas šetati na Donauinsel i bilo je lijepo. Slično našem Jarunu samo ne hodaš u krug nego uz duž Dunava. Plan je bio hodati do određene metro stanice, no kak meni ide snalaženje u prostoru otišla sam na drugu stranu. Isto sam se prošetala i našetala, uspjela sam naći drugu metro stanicu i naći put kući. Moja karta grada se već lagano raspada od silnog prebiranja po njoj, nadam se da ću bar strane gdje trebam ići usvojiti :) I sada stavljam sliku gdje sam danas uživala i nadam se da je točan odg na sigurnostno pitanje što krava daje mlijeko, ako nije točan odg onda mi neće objaviti ovaj post a ja ga bome nebum pisala još jednom bussi i tak to :D

- 21:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.10.2013., petak

Wo ist N.??????? Mislila sam da sam sada ovdje kao doma, znam di je što (barem ono što mi je potrebno sa klincima), počela sm kužiti klince, no onda se dogodi nešto da se i dalje osjećam ko tele u bijelom svijetu. Prije dva dana išla sam s klincima u školu i vrtić. I dalje se držim svog pravila da najmlađu uvijek držim za ruku, a starija voli ispitivati svoje granice. Nakon što smo ju ostavili u školi išli smo dalje na tramvaj prema vrtiću. I sada si zamislite scenu, sjedimo u tramvaju, najmanja kraj mene, mali u krilu. Meljemo, oni na njemačkom ja na englesko-njemačkom gugutanju. Dolazi naša stanica, velim malo da se digne, digne se i otrči na druga vrata (što je već i normalno da trčkara po tramvaju dok ja ludim), mala ne želi izaći van i nju moljakam i polu nosim/navlačim. Izlazimo iz tramvaja, dignem pogled i malog ne vidim, i počnem- wo ist N.? i počnem se derati to isto,okrenem se i vidim malog balavca kak trči kroz tramvaj. Ko mišek u klopci. Vrata su se zatvorila, riječima ne mogu opisati što mi je sve prošlo kroz glavu. Žena pored mene je vidjela kaj se događa i u isti čas smo krenule trčati prema vratima. Sretna okolnost je što ovo nije Hrvatska, kad se vrata zatvore, još par sekundi možeš stisnuti gumb da se otvore i tak smo ih valjda zadnji čas otvorile. Skoro sam se rasplakala, mali je bio u šoku, neznam bi li ga tada zagrlila ili pljusnula. I tak...sad dobivam poruke od dragih prijatelja kolko djece sam koji dan izgubila, samo vi zezajte, jednom ću čuvati i vašu djecu :P U srijedu sam ponovno bila na zajednici. Naime, neki je tjedan tamo pa se svaki dan nešto događa, ljudi imaju svjedočanstva, neka su i duhovita. To zaključujem jer se smiju, ja naime uglavnom ne razumijem o čemu pričaju. Zima se laganini bliži, neki dan su klinci išli u kratkim hlačama u školu, danas sam zaključila da u ponedeljak idemo sa kapama i rukavicama. Sva sreća da ovdje nije sve tak pomodno, pa ljude baš briga kaj imaš obučeno. Danas sam u metrou vidla kineza u japanka, stislo me za nožne prste kad sam ga vidla. S obzirom da je ova hladnoća nenadano došla, a ja sam izgubila svoju kremu za lice danas sam išla u dm tražiti neku, što jeftiniju. I naravno da sam naletila na prodavačicu koja engleski zna manje od mene i dok smo si pokušavale objasniti kaj ja mislim prošlo je neko vrijeme no na kraju sam uzela prvu koju je ponudila da završimo s time. Nakon dm, jurim na misu i vračam se sa mise i vadim kremu iz torbe da vidim kakva je opće i što vidim?!?! Objašnjenje na HRVATSKOM!!! Nekad Bog ima i predobar smisao za humor. No,ipak hvala anđelima čuvarima kaj su malog izbavili iz tramvaja, obavili su vraški dobar posao, taman je bila svetkovina anđela čuvara, sve kaj je završilo dobro ne čini se kao slučajnost. Svjetla mi se misteriozno pale i gase ovdje pa onda završavam ovaj post. Zagrljaj svimaaa!!!

- 20:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.10.2013., utorak

doviđenja Zagrebe, hallo Vienna :) Nakon sunčanog tjedna u Zagrebu, druženja sa prijateljima i sa mojim biciklom nisam se baš pretjerano uzbuđena vraćala ovdje. NO, ujutro sam dobila veliki grupni zagrljaj i puse od klinaca, Zagreb sam napuštala u kiši, a ovdje sunčeko se negdje probija. Osjećam da sam napokon doma ovdje, moj zid u sobi počinju krasiti razne slike. Donjela sam zimsku odjeću i sve što mi je potrebno do lipnja sljedeće godine. Sa tečajem ću ipak krenuti za mjesec dana, jer ću sada sama krenuti učiti i u studenom se moram vratiti na ispit koji sada nisam riješila :( Jučer nisam izlazila van osim po klince, ali danas predvečer sam išla malo prošetati divnim gradom. Prišli su mi dečki koji rade neke ankete ili nešto, smješna scena. Naime, objašnjavam im da ne pričam njemački i dođe drugi i kaže ti ne govoriš njemački i ja velim nein :) I ponovi-ne pričaš njemački ali odgovaraš mi sa nein :) Na kraju je skužio da pojma nemam o čemu dalje melje pa smo si svi skupa mahnuli dok sam ja odlelujala dalje :) Krenuh na neku dijetu i sve kaj radim na netu je pregledavam recepte, moram priznati da osjećam uzbuđenje zbog silnih recepata,ili to jednostavno krulji moj želudac, a ne uzbuđenje :) Sutra idem na zajednicu, moram se potpuno asimilirati da pronađem još novih ljudi za druženje jer stvarno imam previše slobodnog vremena. Možda ga i nebi imala tolko da se sve ne zatvara u 19h pa nemrem istraživati ako ništa drugo trgovine. Po dijete sam danas zabunom došla sat vremena ranije, da, bilo je mrvicu čudno stajati sam na hodniku čekajući da moja S doleti, no mama mi smsom javila da smo fulale vrijeme. Iskoristih onda sunčeko i šetnju po suncu dok sam ponovno išla po malu :) Bussi von Vienna :)

- 19:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.09.2013., četvrtak

izgubljena u prijevodu Kiša lije, pa stane, pa sunce kao da je nije ni bilo. Osjećam se kao u Londonu, a ne u Beču. Jezik mi je i dalje prepreka za provođenje kakve takve discipline jer me klinci ne razumiju niti ja imam pojma o čemu oni pričaju, frustrirajuće je to. Kao i kiša koja me tjera nositi kišobran i onda stane i postane mi vruče od silnog sunca. Danas sam čuvala novu djevojčicu sa predivnim plavim loknama. Ima zanimljivo ime koje ja naravno nakon 3 sata babysittanja nisam zapamtila, prava sam dadilja ne? :) Super je što meni šteka poprilično njemački, a ovo divno dijete priča švicarski njemački, kad sam mislila da ne može biti kompliciranije sa jezikom, Bogek mi je pokazao da uvijek može gore :) Nakon mjesec dana ovdje i dalje imam problem sa pamćenjem imena ulica, sve je gasse ili strasse. Apsolutno mi je sve slično, ali nije mi problem kad imam vremena lunjati. Danas i nisam baš imala tolko vremena. Sa djetetom sam išla u park, prvo sam fulala tramvajsu stanicu jer nisam vidjela kaj mi je mama objasnila da trebam vidjeti, mada mi je i dijete od 3 god nakon što su se zatvorila vrata reklo da idemooo, a ono, išle smo na drugoj stanici dolje i malo se prošetali. Važno je da dijete šeta ne? Nisam mislila da je to moguće, no punih 45min sam dijete gurala na ljuljačci jer eto, želi se ljuljati, izgubila sam osjet u prstima :) I šećer na kraju današnjega dana, nakon dadiljanja imala sam dogovor sa curama da idemo na misu i na neko druženje, no ja kakva sam snalažljiva izgubila sam se na putu doma, tj na putu da dijete odvedem doma. Opet smo malo šetale pa se još malo divnim tramvajem vozile dok je super dadilja razvlačila kartu grada panično tražeći gdje smo :) I tak, kasnila sam frendici, od frustriranosti otišla doma. Sad pijem čašu crvenog vina i sve me sram reći kaj mi na youtubu svira, valjda je to dno. Mnogo zagrljaja od izgubljeneeee :)

- 20:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.09.2013., ponedjeljak

kraš paket Ponedeljak brzo došao, opet isto sve. rano dizanje, jurcanje po stanu, spremanje klinaca, škola, vrtić. ono predivno što je obilježilo ovaj dan je jedno divno iznenađenje. istina, to divno iznenađenje će se na mene ne tako divno odraziti no svejedno ga obožavam i osobu koja mi je pripremila iznenađenje. Naime, ujutro dok sam pospremala stan, zvoni portafonu. frajer neki, spominje ime prezime mame, ja velim ja, ja i spomene moje ime. I ja sva ponosna ich bin ana maria :) i nekaj opet veli i prekine i ja si mislim tooo, stiglo je pismo koje mi je frendica poslala i dobar poštar provjerava dali sam stvarno ovdje. i mislim si, ok ostavit ću peglanje i spustit se dolje po pismo, kad ono poštar kuca i silazim i frajer ima ooogromni paket za mene!! mislim da riječima niti smajlićima ne mogu opisati svoje oduševljenje. Istina, bilo me malo strah, malo je jači poštar i sav se zapuhao do četvrtog kata, a i paket je težak i velik. I otvorim paket a on pun kviki gricka i čokse, i sad kad pišem sam oduševljena, zamislite kak sam tek bila kada sam dobila paket moja predivna prijateljica, iznenadila me i razveselila do neba i natrag. još jednom mi je pokazala kolko je divna osoba i potakla me na razmišljanje kolko divnih osoba ima oko mene. pojma nemate kolko vas volim, trudim se biti bolja osoba zbog vas, no ponekad si mislim kak vam nisam niti do koljena kolko ste predivni prema meni... sve vas volim Mama me pitala dali bi po potrebi čuvala curicu i bebača jednog od prijateljice koja je jednom tu bila i naravno da bi, i to mi danas uljepšalo dan, zvala me već ta mama i prvi dogovor je za četvrtak. Beba je malena i veselim se bebici :) Poslala sam jučer mail bivšoj učiteljici iz srednje njemačkog i engleskog, koja me oduševljavala i nadahnjivala i danas mi je odgovorila, na njemačkom. Oh, morala sam na google translate jer i dalje ne baratam ovim diiiivnim jezikom :) N. mi je pjevao danas, smislio je pjesmu ide- I want to tell youuuuuuu, I want to tell youuuu..i onda nešto sa angry bird, ali ja sam ubacila I want to tell you that i loveeee youuuu, pa smo imali razgovor dali me voli i ne. Izmanipulirala sam dijete da mi izjavi ljubav, nisam li dadilja kakvu bi svatko poželio? :) Moje prijateljice su danas položile ispite, može li dan biti divniji? :) Odlučila sam, s obzirom na slatki paket, tj paketinu koju sam dobila morat ću svaku večer vježbati mali, čisto da ne umrem. Da, danas ću napraviti odmah 10 čučnjeva da potrošim ovu čoksu i dva paketa gricka :D

- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.09.2013., nedjelja

nedeljaaaaa Nisam ovih dana pisala jer smo uglavnom bili stalno u nekoj žurbi i strci. Mama je bila na putovanju, pa sam više pomagala sa klincima. Ročkasi su prošli. Radila sam novu tortu za vrtić, dala sam sve od sebe da lijepo zgleda, ali valjda joj nije bilo suđeno da bude lijepa nego samo ukusna (bar su tete rekle da je dobra, a i nije puno ostalo pa si dajem slobode ocjeniti da je bila ukusna). Probala sam ju i meni je bilo ok, no danas sam dobila od Betke dva komada sacher torte, moja joj nije ni do koljena. Pojela sam jedan komad i kao obitelji ću dati drugi, no prasica u meni se buni i možda sve pojedem. Prasica. Danas je bio divan dan. Zaspala sam oko pola2, no ujutro sam prije 9 dobila poruku da idemo u katedralu na misu. S obzirom da sam si zacrtala ispovjed danas nisam išla sa curama u katedralu jer na njemačkom neznam beknuti, a kamoli se ispovjediti. Tako da sam se našla sa curama nakon mise u nekom restoranu/bircu. Nisam sigurna. Uglavnom, kada uđete dobijete karticu i kada naručite nešto terete tu karticu koju vi platite na izlasku. Zanimljivo mi to sve izgleda. Još uvijek se nisam navikla da je kolač ovdje 3 eura, za tri eura pojedem tolko sadoleda u zg da mi je zlo. No eto, ovdje je malo drugačije. Sa Betkom sam zujala gradom i mljela, volim provoditi vrijeme s njom, pozitivna je, draga i kužimo se nekak. Zbog nje mi mrvicu manje fale moji doma, ali falite mi svi naravno :) Navečer sam bila u crkvi na misi. Prvi put da sam išla na večernju nedeljnu misu ovdje i gle čuda, ima mladih ljudi! Vjerojatno tulumare subotom pa idu kasnije na misu. Nakon misle smo išle na kolače. Htjedoh probati nešto bečko, nije bilo sacherice a i imala sam jednu u torbici pa sam naručila neku pitu od sira. Nije bila loša, možda malo šećera više nebi škodilo, super je kaj komad kolača košta 3,80 eura. To me tolko zapanjuje da neznam kaj reći na to, možda sam škrta? :) Istina, oni imaju veće plaće tu pa im valjda nije bed platiti tolko love za komad kolača. Ako ne uspijem u svom zvanju,možda se posvetim kolačima. Ne grahu. Kolačima da :) Sutra je novi tjedan, ulazimo u treći tjedan što sam tu. Vrijeme prolazi prebrzo a ja bi da ide malo laganije. Toliko planova, toliko malo vremena! Mislim da nema smisla da pišem svaki dan blog jer nemam vremena baš i ne događaju se tak velke stvari, događa se puno divnih sitnica koje uglavnom zaboravim jer sam bedasta. I hvala mom divnom prijatelji koji mi svaki dan napiše-kad će novi post? :) divno je što postojiš D. :)

- 20:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2013., četvrtak

diiiiiivan dan :D Jučer od silnog umora nisam bila sposobna napisati tri složene rečenice tako da sam pisnje odgodila za jutro, no ujutro sam odlučila ipak spavati malo tak da ništa niti od jutra. Sada je već večer pa idem napisati prije nego se bacim na učenje. Najmlađa je jučer slavila rođendan, ukusnija torta je imala gadan izgled, dok je ona lošija imala gadniji okus ali klicni padaju samo na ljepotu, pa su svi na kraju bili zadovoljni. Pokušavam prebaciti sliku na komp kako bi ju mogla staviti, to tek na kraju ćemo vidjeti jesam li uspjela :D Navečer sam se našla sa Betkom, bivšom dadiljom ove obitelji koja je slovakinja i osvojila me! Divna, zabavna djevojka :) Išle smo na jednu katoličku zajednicu skupa, a prije toga smo bile na sladoledu gdje smo mljele na engleskom, slovačkom i hrvatskom. Malo slabije joj ide engleski, ali nas to nije spriječilo da razglabamo o apsolutno svemu :) Na zajednici sam se morala predstaviti, to sam na engleskom napravila. Bilo je lijepo, puno se pjeva i svjedočanstvno, no nisam razumijela skoro ništa. Nakon same zajednice su mi prišle dvije djevojke, Ana i Katarina. One su iz Mostara, mada je mlađa i rođena u Beču. Oduševljena sam bila da mi je netko tako prišao, a nova sam i nikog neznam. Također sam još neke poljake, austrijance i njemca upoznala nakon te zajednice. Mislim da me niti nepoznavanje jezika ne sprečava da prestanem pričati :) Sa Betkom sam još hodala Bečom, pokazivala mi je katedralu, neku rijeku kojoj sam zaboravila ime. Ma super je bilo, tolko sam se nasmijala, i kasno sam doma došla tak da sam danas strgana bila. Danas sam ujutro bila slobodna i imala sam u planu učiti cijelo jutro, no na kraju sam spavala. Popodne sam curke čuvala, radila novu tortu koja je isto ukusna, ali bomboni su mi se razlili, tak da i nije tak lijepa kak sam planirala da bude Sutra je petak i vikeeend :) Vikend bum provela u razgledavanju ako ne bude kišta, a ako bude, možda odemo u kino. Krećem sa proučavanjem hostela, hrane, pića i izlazaka tak da kad frendići doću u divan Beč budem ko domaća :) puno pusa od vesele meneee :D

- 19:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.09.2013., utorak

sramotan post Ovo je jedan sramotan post, ali pišem ga samo zato da bi ga jednom za nekoliko desetaka godina pročitala, i nasmijala se, ili se rasplakala. Vidjet ćemo kaj će biti za tih nekoliko desetaka godina. Pa krenimo redom, ujutro je tata sprema klince pa smo na brzinu svi krenuli i putem sa vidjela da mi najmlađa nema majcu. Da možda to čudno zvuči, ali nije bila gola, jednostavno nije imala majčicu sa logom vrtića koju bi svaki dan trebala imati. I mislim si ok, nikad ne skida tu vesticu u vrtiću pa tete niti neće skužiti da nema. No, kad sam ju kupila doma teta mi je dobronamjerno napomenula da je vani hladno i da malu trebam obući možda sa nekom majcom (jer je mala skinula vesticu u međuvremenu), sad se pitam zar je ona možda stvarno mislila da sam dovela dijete u vrtić samo u haljinici bez rukava???? Kad sam se vratila doma čekala me brdo posla, sa mamom sam se dogovorila da ću napraviti ručak i kolač za sutra tj tortu jer je najmlađoj rođendan sutra, odnosno doma ga slavi. I tu je krenula avantura. Krenula sam sa jednim kolačem i sve je dosta dobro išlo, nakon toga sam krenula raditi biskvit za drugi i shvatim da nemam oštorg brašna, jurim u dučan, vračam se i skužim da u cijeloj kutiji je samo jedno jaje, a meni treba najmanje četri. Tko drži jedno jaje u cijeloj kutiji??? Za to vrijeme skužim da moram po najstariju u školu i da nisam ni počela raditi ručak. Jučer sam u planu imala raditi grah pa si mislim,ok svejedno bum ga napravila. Možda neću stići na vrijeme ali napraviti ću ga. I tak, zaletim se po malu u školu, prije toga opet u dučan kupiti jaja i vratim se doma raditi ručak i završavati jedan kolač i početi sa drugim kolačem. Moja mama mi je davala recept kako napraviti taj divan grah (ujutro sam ju zvala 5 puta da ju pitam za omjere, koje brašno i tak, brdo gluposti koje ja neznam). Naravno nisam ju pitala za omjer vode u tom grahu, ali sam u glavi imala da želim puno graha napraviti da ga možemo jesti sutra i navečer. Da skratim priču, taj grah nikako da se zakuha. Kad je bio kao gotov, naravno da je bio bez okusa, pa sam stavila vegete i soli, ali i dalje nula bodova. Host mama je došla sa posla i velim joj da je odvratno, veli ona ma nije sigurno i proba i veli-to je sama voda. Da, da, bilo je ko sama voda. I ono što ću pamtiti cijeli život je da se malo zagledala u taj grah i pronašla CRVA!!! kako je pobogu crv upao u taj prokleti grah? daj zamislite koja je to bezukusna, vodasta smrt bila za njega. Jadan taj crvek. Nakon svega mama je morala raditi ručak, to mi je nekak najteže palo jer sam ga ja trebala napraviti i napravim vodu sa crvom Eto, živim za dan kada će mi ova dogovdoština sa grahom i crvom biti smješna, sad je tragikomična.

- 18:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.